Ispratio sam u hali Čair polufinale i finale Kupa Radivoja Koraća, nekim stvarima se oduševio, nekima razočarao. Šta je rezime ovog kupa? Tužna slika srpske klupske košarke. Evo i zašto.
Učestvovale su samo 3 dobre ekipe. Cela Srbija ima samo 3 dobre ekipe. I to ne dobre, bolje je reći solidne. Zbog sistema takmičenja u kome je svaki meč na ispadanje, nije se mogla videti lepa košarka. Odbrana je bila dominantnija u odnosu na ofanzivu.
Od igrača koji su nastupili na završnom turniru kupa, jedini koji su mene impresionirali su Anđušić i centar Radničkog Sajmon. Da je Todorić pametan, on bi Sajmona angažovao naredne sezone.
U Partizanu su solidnu igru pokazali i Džejms, Katić, Mačvan i Lučić. Od ostalih ni traga ni glasa.
Zvezda se oslanja uglavnom na duo Popović - na Petra i Bojana kojima tu i tamo pomognu Tomas, Milutinović i Mile Ilić. Nedović i dalje nema veliku minutažu kod Pešića. Sava Lešić i Subotić odigraju na momente dobro i to je to. Filip Čović igra samo iz dobro poznatih razloga (čitaj: tatin sin). Kvalitet nema za vrhunsku košarku.
Radnički ima trio Sajmon-Skot-Pavković. Na Kupu se Stiven Marković nije dobro pokazao. Sinovec ima potencijala a Bobi Marjanović, bivši igrač CSKA, je na mene ostavio utisak bukvalno pokretnog drveta, bez uvrede. Ne razmišlja dok igra, ne prati kretnju svog beka sa kojim igra pik, u skoku ne može da uhvati loptu pored igrača koji su 20 i više cm niži od njega. Šteta, ali njegova karijera će verovatno ići samo nizbrdo.
Hemofarm je nažalost nakon gubitka sponzora upao u finansijske probleme i otpustio nekoliko dobrih igrača. Od ovih koji su ostali, Otašević, Šutalo i Pantić su jedini pokazali kakav takav kvalitet.
Moram da pohvalim atmosferu u hali Čair. Bilo je sjajnog navijanja, ljudi su u ovom delu Srbije željni dobre košarke i jakih utakmica. Sa Zvezdinog Severa snimio sam delić atmosfere:
No comments:
Post a Comment